Zagrebačka birokracija Utorak, 26. travnja 2005. 21:29

Zadnji dani prije preseljenja u Zagreb bili su obojani zavidnim uzdasima.
Mislim da nije postojala ljudska jedinka koja mi nije, makar jednom rekla: "ajme, blago ti se."
Svi oni vjerojatno i dan danas misle da je Zagreb bogomdan, predivan i jednostavan za život.
No, ja ću im ovim putem razbiti iluzije, probiti veliki mjehur od sapunice.

Kao što sam već ranije negdje spomenula sve bi bilo lako kada bih živjela negdje u centru, imala svog šofera, batlera, kuhara, vrtlara i sobaricu (privatni maser se itekako računa :), no u tom slučaju, opet se ponavljam, zaista bi mi bilo svejedno gdje živim.

Prvi pravi problem nastupio je nekoliko mjeseci od mog preseljenja.
Odabir liječnika, zdravstveno osiguranje, preseljenje adrese, odnosno mjenjanje osobne, da skratim: pohod na razne birokratske ustanove, prepune nadrkanih, frigidnih službenica.

Mislim da za ovu kolumnu nije bitna činjenica kako sam ja zabunom ostala bez zdravstvenog osiguranja (ipak, ne mogu odoljeti, hvala splitskom NELEGALNOM veleučilištu) i kako sam se zapravo udala da bi dobila isto (ta niste valjda mislili da ću dopustiti svekrvi-to-be, da me prijavi kao kućnu pomoćnicu?).
Ono što je bitno znati u ovakvim slučajevima je to da za bilo kakvu prijavu/odjavu/molbu/žalbu/prohtjev/zahtjev i sl., trebate odvojiti brat bratu jedan cijeli radni dan.
Policijska stanica za mjenjanje osobne je u centru grada, zavod za socijalno na drugom, zavod za zdravstveno na trećem, i tako dalje, da ne nabrajam.
A nemojte misliti da vas neće makar jednom u svakoj od službi, poslati na drugi šalter nakon što ste odčekali nekih sat-dva i otrpili sve one penziće koji putem tih institucija štede svoje grijanje kod kuće.

Ne samo da sam čitavu tu torturu prošla nakon preseljenja nego i nakon udaje, kad sam trebala promijeniti sve podatke u svim dokumentima.
A da ne govorim o prijavama djeteta.

Uglavnom, htjedoh reći, ni dan danas ja se u ovom kupusu ne mogu snaći isto kao što se nisam snalazila ni u početku.

Ginekološki pregled ostavila sam valjda za slijedeću trudnoću, u zubu i dalje imam lijek koji tu počiva još od davne 2002, štitnjaču ću pregledati kad si (citiram svoju doktoricu opće prakse) pronađem dežurnog endokrinologa, a pasoš ću produžiti kad me muž odluči voditi na Bahame, recimo.

Nemojte mi samo reći da je i to jedna od stavki našeg opće poznatog komoda, meni jednostavno više pašu hvarske institucije, postoje čak tri a sve su jedna od druge, udaljene 5 cm zračne linije.

No ipak ću vam odat jednu tajnu, sva sreća pa idem na Hvar makar jednom godišnje pa tamo u jednom danu "sredim" i zubara i ginekologa i usput si provjerim krvnu sliku ;)