Vino, vino i vino... Srijeda, 11. travnja 2007. 08:02

"Another love story" ili druga ljubavna priča (nakon Shakespeareove o Romeu i Julieti), slogan je kojim se u Veroni ove godine predstavljao 41. "Vinitaly", najveći sajam vina na svijetu. Na površini od čak 86 tisuća metara kvadratnih sajamskog prostora našlo se ovog puta 4 300 izlagača iz 32 zemlje, a sajam je posjetio 'manji' grad (veličine Splita). Samo u prva tri dana kroz njegovih je 12 hala 'prozujalo' čak 150 tisuća vinopija, a za cijenu od 35 eura, koliko je trebalo izdvojiti za jednodnevni ulaz, grla su se 'ispirala' s 3 500 vina dopremljenih s pet kontinenata.


'Dionizova' fešta po zalasku sunca nastavljala se i u kasnijim satima, na eventu nazvanom "Vinitaly for you", u samom centru grada (piazza Bra), gdje su se u obnovljenoj palači Granguardia (koja se danas koristi kao izložbeni i kongresni prostor) za ulaz od 12 eura mogle degustirati 4 vrste vrhunskih vina, uz live jazz izvedbe na terasi palače. Zanimljivo je da u tih nekoliko dana, koji su za Veronu pravi izvozni proizvod (samo u prošloj godini proizvodnja talijanskog vina procjenjena je na 50 milijuna hektolitara, od kojih je za 3,2 milijarde eura izvezeno 18,5 milijuna), čitavi grad živi za sajam. Sve je u znaku Vinitalya, pa čak i torbice Louis Vuiton u glavnoj shopping ulici Verone (Via Mazzini) padaju u drugi plan, jer izlozi ekskluzivnih trgovina 'udomili' su ponajbolja vina, osvajače ovogodišnjih zlatnih medalja.


No, vratimo se sajmu i ispijanju bogomdane tekućine (da ne kažemo hrane).

Dan je prekratak za kušati sve ponuđene 'čarolije', a još je teže odlučiti se kome 'pokloniti' svoje dragocjeno nepce. Jer, već s prvim degustacijama obuzimaju vas mirisi i okusi, dotad nepoznate vrste. Nikakvo čudo obzirom da su udjeli alkohola u većini vina 15%, iako ono s nevjerojatnom lakoćom klizi niz grlo.


Od štanda do štanda zaokupljaju vas detalji kojima vinari pokušavaju privući što više pažnje na svoje boce. Ali i čitavim izložbenim prostorima, podijeljenim u regije, pridavano je mnogo pažnje. Definitivan hit ove je godine bila hala regije Campania, u kojoj je poglede mamio strop sa naopako 'zasađenim' maslinama.


Vinitaly svake godine posjete brojne gospodarske delegacije i nekoliko tisuća novinara (u prošloj godni akreditirano ih je 2.433), kao i poznati talijanski političari. Jedan od njih izazvao je pravu senzaciju svojim dolaskom - Niki Vendola, guverner regije Puglia (u rangu župana u Ljepoj našoj), komunist i deklarirani homoseksualac, što je svakako zanimljiv izbor za jednu katoličku zemlju kakva je Italija.

Mlađahnije posjetitelje Vinitalya, osim vina, zaokupljale su i atraktivne hostese. Ipak, moramo primijetiti da ih se za hrvatske prilike (gdje su lijepe cure glavni adut izlagača), moglo nabrojati na prste jedne ruke. No, one koje su izborile svoj ‘nastup’ na sajmu, svakako su bile pun pogodak vinara, jer do njihovih se štandova nije bilo lako probiti, a ako su još nudile i okrepu u obliku poznatih talijanskih sireva, kao što je Grana Padano…


Na sajmu za muškom populacijom nije zaostajao ni nježniji spol, pogotovo kad se na vlastitom štandu pojavio poznati talijanski vozač Formule 1, Jarno Trulli. U nekoliko je dana svojim osmijehom na obiteljska vina (a jedna od 15 etiketa nosi i njegovo ime - Jarno) ‘navukao’ brojne obožavateljice, dok je njihove bolje polovice plijenio – bolid.


Kad već prođete ‘sramežljivi’ hrvatski štand (ovog su mu puta susjedi bili Austrijanci i Slovenci) i većinu talijanskih regija, dobro je ostaviti i nešto mjesta za kušanje meksičkih, ruskih, argentinskih, afričkih… kapljica. Francuzi (uz Talijane najveći svjetski proizvođači vina) su se pokazali pravim snobovima (kakvi i jesu), jer ‘pipa’ je bila otvorena “For professionals only”. ‘Šećer’ je, ipak, ostao za kraj – sicilijanska vina. Osunčana i namirisana, od splitsko-veronsko-zagrebačke eno-ekspedicije ponijela su, jednoglasno, najbolje epitete izvrsnosti. I naši južnjački domaćini, iako već pred zatvaranjem sajma i iscrpljeni od hvaljenja svog grožđa, pokazali su da za svoj nadaleko prepoznatljiv mediteranski mentalitet imaju  zahvaliti vrućinama i svom slatkom vinu - životnom nektaru.


Uz ulaznicu od 35 eura, ako niste jedan od 'modernih autostopera', od Vinitalya vas dijele i putne karte – od Splita do Ancone (studentskim popustom) stiže se brodom za samo 150 kuna. Veći trošak predstavlja prijevoz do grada (direktno do Verone ili uz presjedanje u Bologni), koji vas, ovisno o vrsti vlaka (Intercity su brži, ali i skuplji), može stajati i 30 EUR. Za smještaj se izborite na vrijeme u jednom od gradskih hostela po europskim (standardnim) cijenama.

►foto galerija

napisala / foto: Ivana