Kud sa sobom preko ljeta? Srijeda, 09. srpnja 2008. 14:22

Novo ljeto i novi planovi; u našem gradu to se najčešće pretvara u ispijanje vina s grbom kurate domaće životinje ili s neke plantaže na otocima čiji poštanski brojevi počinju s 202 uz neki zidić ili siku uz more. Ako više volite slušati svoj glas i gledati sjenke odabrat ćete plažu Firule, ako pak želite pokazati vaše nabildano tijelo mladim maturanticama odabrat ćete noćni picigin na plaži Bačvice. A poslije, naravno, u onaj velebni i toliko opjevani klub. Tamo je kao za vrijeme velikog odmora u školi - ne možeš se ni okrenuti, a već ugledaš bivše cure, kolege i prijatelje, stare znance i neznance, i one koje ne želiš nikad više vidjeti, a vidiš ih svaki put. Dok čekam red za ulaz mislima sam već negdje drugdje, a tijelo se vucara po klubu poput kakvog duha, tek tu i tamo napravi kakav polupijani trzaj u pokušaju traženja ritma na zvukove rafinirane glazbe.

Ah, ta atmosfera velikog odmora u školi

Zaljubljeni, ili oni u tranziciji k tom stanju, ugovaraju sastanke predvečer negdje na Marjanu ili Kašjunima gdje navodno idu na plažu i navodno se malo kupaju i uživaju u ljetnim radostima, a kad padne mrak započinju eksperimentirati. Golim tjelesima, u najboljem slučaju.

...tad i nikad više

Ako hoćete provod tu je svakako nezaobilazni kompleks Bačvice s brdom žena spuštenih s brda, u minicama i štiklama koje ćete vidjeti tad i više nikad, i odmah zapitati čime su se one hranile kad su im Viša Sila ili dragi Bog isklesali takva tijela; u sebi ćete tad tiho zaplakati i poželjeti biti, u najmanju ruku, Danijel Delale.


Nekolicina ih živi za bijeg na neki od naših malih otočića gdje će skriveni od ostatka svijeta ispijati domaće vino, jesti pečenu ribu i nekoj zgodnoj strankinji često govoriti "Helloo...do you...etc''.

Možda je ipak najbolje ostati doma, upaliti klimu i kretati se samo u slučaju najveće nužnosti: terorističkog napada, požara pri kvaru plinskih instalacija ili nestanka troslojnog toalet papira.

Moje predivno ljeto počinje i vrlo sam sretan.

napisao: J.P.Marsoniya
foto: Tomislav Čubelić, arhiva