Rim+Madonna=nezaboravno Nedjelja, 13. kolovoza 2006. 13:57

Kad prvi puta ideš u grad koji si odavno htio posjetiti da bi po prvi puta uživo gledao i slušao koncert glazbenice kojoj se diviš, onda se stvarno ima što za doživjeti. U Rim sam krenuo u nedjelju, 30-og srpnja, brodom iz Zadra do Ancone pa do Rima s vlakom. Taj način putovanja je dosta isplativ jer brodske linije, kao i one željezničke, su dosta česte, a i nisu skupe. Talijanski vlakovi su doista udobni za putovati i 3 i pol sata od Ancone do Rima su prošli dosta brzo.

Sam dolazak u Rim je nešto nezaboravno, jer kad vlak pristane na Stazione Termini, imate osjećaj da ste stigli na aerodrom, a ne na željeznički kolodvor. Zgrada Stazione Termini je ogromna, a da ne govorim o broju putnika koji kroz nju svakodnevno prođe, o broju lokala i dućana koji se nalaze u zgradi kao i o broju šaltera na kojem se mogu kupiti karte za vlak. Odavde možete doći u bilo koji dio Italije, tako da stoji ona ''svi putovi vode u Rim''. Po izlasku sa Stazione Termini prvo je stanica lokalnih autobusa, koja je također velika, i lako se izgubiti u velikom broju autobusa koji se na njoj nalaze. Moj prijedlog je da, ukoliko ne poznajete Rim dobro, uzmete taxi do hotela.

Inače, javni prijevoz je dosta jeftin, karta za 80 minuta putovanja busom ili metroom košta samo 1 euro. Cijene ostalih stvari su dosta više u usporedbi s recimo Barcelonom u kojoj sam bio prošlo ljeto. Odmah u blizini Stazione Termini nalazi se Trg Republike s velikom fontanom i polukružnom zgradom glavnog državnog ureda. U 10 dana, koliko sam bio u Rimu, nisam stigao vidjeti ni pola od onog što ovaj grad pruža. Teško je u tako kratko vrijeme obići sve spomenike, upoznati se s rimskom arhitekturom, obići lokale s odlično hranom, ući u svaki zanimljivi pub i bar u centru grada.

Boravak u Rimu, ukoliko je vremenski ograničen, je utrka s vremenom. Istina, prepoznatljivi rimski kulturni objekti kao što su Fontana di Trevi, Piazza di Spagna i Piazza Navona su na pola sata pješice jedno od drugog. Rimski Koloseum je nešto dalje, ali i do njega iz centra grada se dođe relativno brzo pješice.

Na putu do Koloseuma je i predivno zdanje, spomen-hram Victoru Emmanuel-u, meni jedna od najljepših građevina koju sam vidio u Rimu. Piazza di Spagna je u svako doba dana puna turista, ali mene i nije toliko oduševila koliko sam očekivao da će me oduševiti, no čuo sam da je u proljeće najljepša jer je prepuna cvijeća. Fontana di Trevi je čudesna. Nisam očekivao da je ogromna, ali doslovno, ogromna fontana. I tu se skuplja puno turista.

Piazza Navona je poprište uličnih umjetnika, ima dosta slikara koji sa svojim štafelajima zauzmu ovaj veliki trg i slikaju. Na putu do Piazze Navone, s trga, prošli smo kraj Panteona koji na sredini svoje kupole ima otvor, kroz koji nikada ne pada kiša. Na rimskim ulicama ima dosta ulični zabavljača ali i prosjaka i sirotinje stoga je preporučljivo da se novci drže u prednjim džepovima, najbolje u pojasnim torbicama. Piazza di San Pietro ili Trg Svetog Petra nešto je dalje od centra, ali s autobusom iz centra ste tamo za nekih 20-ak minuta, ako promet nije gust. Naime, zastoji i čepovi u centru grada nisu rijetkost, ali nedjeljom je promet dosta rijedak tako da preporučam nedjeljni obilazak grada. Prilaz trgu Svetog Petra je pun useljenički prodavača koji na crno prodaju religijske predmete kao i ostale stvari tipa ženskih torba, dječjih igračaka, suvenira itd. Po dolasku na trg ljudi je sve više i više, a fotografiranje je obvezatno jer kolonada stupova i bazilika Sv. Petra su uistinu arhitektonski dragulji Rima. Rijeku Tiber, u blizini Sv. Petra premošćuju mnogobrojni mostovi. Najbolji pogleda na rijeku i baziliku je s ''Mosta Anđela", a noćna panorama je predivna. O Rimu bi se moglo pričati i pričati, ali priča dok se sve to skupa ne vidi ne vrijedi mnogo. Da bi se voljelo Rim, treba ga doživjeti uživo.

Vrijeme nam i nije bilo u korist dok smo čekali na ulaz; puhalo je i bilo je oblačno. Čekajući na ulaz upoznao sam par ljudi od kojih sam saznao da su neki u redu čak od 8 sati ujutro. Bilo je dosta i onih koji su prespavali na ulazu, po podu je bilo kartonskih kutija, kušina, deka, ali i dosta smeća. Kad su se otvorili ulazi krenuo je stampedo. Ja sam za nekih 15-ak minuta od ulaza bio ušao na stadion. Oni koji su imali karte za travnjak doslovno su se tukli za bolju poziciju, bliže pozornici. Čim sam ušao počeo je pljusak. Jedno pola sata je padala dosta jaka kiša i na trenutak sam se zabrinuo ukoliko kiša nastavi padati. Hvala Bogu, ubrzo se razvedrilo i atmosfera je postajala sve bolja i bolja. Negdje oko 8 navečer na pozornicu je došao Dj Paul Oakenfold. Publika je već tada bila i više nego zagrijana za dobar provod. Paul je puštao glazbu nekih sat vremena, uglavnom aktualne hitove, i dobro je zagrijao publiku za koncert. U 21:40 su se na stadionu ugasili reflektori i na tren je zavladala tišina, dok se na ekranu nisu pojavili konji u galopu i instrumental.

Minut poslije na ekranu se pojavila Madonna obučena u konjičku odoru. ''I'm gonna tell you about love'' rečenica je koja je stadion bacila u delirij. Posvuda blicevi aparata, urlici iščekivanja. Odjednom se s s vrha pozornice počela spuštati velika disco kugla. Svi su znali: Madonna je u njoj i svi jedva čekaju da iz nje izađe. Kad se kugla otvorila, urlici su postali toliko glasni da se muzika u pozadini nije mogla čuti.

Koncert je otvorila s pjesmom Future Lovers s posljednjeg albuma, dok je pred kraj te pjesme otpjevala refren pjesme I Feel Love Donne Summer. Naravno, zanimanje je bilo najviše za trenutak Madonne na križu. Šokantno ili ne, Madonna se razapela na križ svega kilometar, dva od Vatikana, ali ne da bi ismijala Isusa i kršćanstvo kako su neki govorili, već da bi obratila pozornost na situaciju u svijetu.

Dok je bila na križu pjevala je pjesmu Live To Tell, a u pozadini na ekranu prikazivane su razne scene ljudi koji pate i traže pomoć. Madonna je rekla kako je lijepo što smo tu večer svi zajedno, muslimani, židovi, kršćani, heteroseksualci, homoseksualci, nevjernici itd disali kao jedno i tako pokazali svu ljepotu različistosti među ljudima.