Slobodna Dalmacija je prije nekoliko dana objavila novi cjenik najma štekata, po kojem su cijene po kvadratnom metru od 1. siječnja skočile i do 50 posto. Recimo, kažu iz Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo i redarstvo, zakupnina za štekate u značajno proširenoj prvoj zoni (Riva i svi trgovi u gradskoj jezgri) sa 75 kuna po kvadratu poskupjeti na 105 kuna. U drugoj zoni (valjda ostatak jezgre i njezina okolica) cijena raste sa 65 na 80 kuna, u trećoj s 50 na 60 kuna, a jedino je u četvrtoj zoni najam štekata ostao 40 kuna po metru četvornom. Ugostitelji su već dobili nove ugovore, uskoro treba očekivati i da će neki od njih zajaukati kako je to previše za njihov teški život, no ponovi li se promet lanjske sezone - a svi su signali da hoće - teško će imati puno razloga za jadikovanje

Jedan drugi detalj iz cjenika, međutim, izaziva pažnju zbog "udara" na mnoštvo kafića i restorana - od ekskluzivnih do rupa s pizzetama - koji s prvim znakom slabljenja sezone stavljaju ključ u bravu, i čekaju novi nalet turista, obično povezan s početkom sezone letova niskotarifnih avioprijevoznika, ili pak iskoriste priliku poput nedavnog Božićnog sajma koji je pojačao navalu na gradsku jezgru. Naime, tko ubuduće bude želio poslovati na taj način morat će plaćati znatno višu najamninu za štekate, šestomjesečni ugovori nosit će - posloženo po zonama - fit od 150, 120, 70 i 50 kuna po metru četvornom. Ako im se to ne sviđa, mogu ili pokupiti štekate, ili po onim prvim, nižim cijenama plaćati najam cijelu godinu, s obzirom da je propisano da se ugovori pod tim uvjetima mogu potpisivati na najmanje 12 mjeseci.

Odmah kažimo - napokon.

Split je kao nedvojbeni turistički hit, posebno među mlađom populacijom, ljeti postao pravi mravinjak, koji se s prvim hladnijim danima (što je ove godine zbog toplog vremena vrlo relativno) pretvara u pustoš. Ne samo da nema turista, nego ni domaćih ljudi, jer im se kako vrijeme odmiče u jesen skoro pa ništa i ne pruža, sve dok na Rivi ne osvanu kućice. Na Rivi prometa uvijek ima, ali Pjaca, Peristil, Voćni trg i drugi trgovi opuste do otužnosti. Ostaju otvoreni oni koji doista imaju što ponuditi i znaju kako to napraviti a da ne ovise toliko o sezonskom ritmu, najčešće ili ugodnim ambijentom, ili boljom ponudom ili pak nižim cijenama za domaće. Spuštene roletne i pogašena svjetla u kafićima i restoranima najčešće zapravo govore o taktici "tri mjeseca, pa tko šta uvati". A nije baš da živimo u podneblju u kojem nije moguće skoro svih 12 mjeseci sjediti na otvorenom, makar i uz grijalicu ili dekicu.

Gradska uprava je sada konačno - eto, i od njih jedan dobar potez - prepoznala važnost cjelogodišnjih ugostiteljskih sadržaja, jer nije Split neko malo otočko mjesto čija se cijela turistička strategija vrti oko jedinog što objektivno imaju: sunca i mora. Baština, kulturna ponuda, gastronomija, živost (samo bez šušura, molim)... - to je ono oko čega se treba vrtiti gradska strategija. Tko želi zaraditi "na brzaka", trebat će platiti više. Jednostavno, da jednostavnije ne može biti, a zašto se toga dosad nitko nije sjetio zagonetka je koju ni u CERN-u ne bi riješili. Bilo bi možda dobro da je razlika između sezonskog i cjelogodišnjeg najma još i veća, novac je jači motiv nego bilo kakvo uvjeravanje.

Jesu li cijene najma štekata visoke neko je sasvim drugo i drukčije pitanje. Javne površine najvrijedniji su gradski resurs, i ovo je prilika da se zarada od njihovog korištenja ne pretvori u stihiju koju je prošla vlast zvala "pusti ljude da zarade". Paralelno bi, naravno, valjalo početi i sa zavođenjem reda u način korištenja tih javnih prostora, da oni naprosto ostanu što jesu: javni. Ili, da se Pjaca ljeti ne pretvori zbog bujajućih štekata u jedva prolaznu kaletu, Željezna vrata u još neprohodniji hodnik, Srebrna vrata i Hrvojeva u buvljak, Riva u golemu fritezu, a Peristil u svakovečernju imitaciju opuštenosti uz koncertni razglas.

Neki će ovo usporediti s vezovima na Zapadnoj obali, no nije baš sasvim isto. Tamo je - s obzirom da nas dozvola vezivanja očito čeka - jedan prostor koji je planiran, projektiran i izgrađen kao javni na putu da bude ograničen za javnost. A tko će objasniti nautičarima da na plaćenom vezu ne mogu imati tretman kao u marini samo zato jer Splićani tuda vole šetati?

Nova politika naplate štekata rijedak je plus na kontu ove gradske uprave, sad navijamo za drugi, da uspiju po trgovima i rivama zavesti reda. Ako ništa, imaju dovoljno zaposlenih da to pokušaju.