U četvrtak, 4. svibnja, s početkom u 20 sati, u Galeriji Praktika u Splitu, otvara se izložba Maše Barišić 'Ovdje, čini se, nema nikoga'. Izložba ostaje otvorena do 12. svibnja.
Umjetnica Maša Barišić prvi se put predstavlja u Splitu samostalnom izložbom naziva „Ovdje, čini se, nema nikoga. Izložba je, uz pojedine varijacije u odabiru radova i samom postavu, održana u travnju ove godine u zagrebačkoj Galeriji VN. Može se primijetiti da ciklus NMG@PRAKTIKA tako nastavlja u istom tonu nakon izložbe Lane Stojićević. Naime, Maša Barišić također koristi arhitekturalnu polaznicu u izgradnji svog umjetničkog rada.
Služeći se crtežima velikih formata, umjetnica „ruši“ niz hrvatskih institucija, odnosno prikazuje ruinirane strukture sadašnjih bastiona obrazovnog i kulturnog života Hrvatske. Iako u suštini prikazuje ishod nasilnog čina destrukcije, autoričini crteži opet odišu izvjesnom nježnošću. Odabirom skromnog medija olovke na papiru, uparene s delikatnim potezima, autorica postiže svoju „osobnu, intimnu i nenametljivu pobunu“. Njezina tiha kritika izražena je u meditativnom momentu iscrtavanja velikih formata. Crtež je s druge strane fleksibilan; njemu se može dodavati, brisati te nanovo „rušiti“. Arhitekturalno je kod Maše Barišić sekundarno. Njezini izuzetno detaljno razrađeni tehnički crteži, sa svim svojim vidljivim greškama, služe u svrhu preispitivanja simboličke vrijednosti hrvatskih institucija.
Postav izložbe „Ovdje, čini se, nema nikoga“ sastavljen je od dva komplementarna ciklusa naslovljena Neoruinizam i Studija negativnog prostora. Dok u radovima Neoruinizma impozantne građevine – nerijetko djelujući poput kazališnih kulisa – propadaju u hrpu fragmenata, u Studiji negativnog prostora autorica odlučuje naglasiti negativan prostor koji građevinu gotovo proždire poput kakve crne rupe, postižući time zloslutan kontrast koji utjelovljuje osjećaj nepovjerenja i rezignacije prema prikazanim institucijama.
Posttranzicijske institucije su u hrvatskom društvu postale sinonim za nerad i birokratizaciju, a sintagma „funkcionalne institucije“ oksimoron u svakodnevnom diskursu. Indikativan je i umjetničin odabir građevina koje prikazuje; to su odreda institucije koje kroje hrvatski obrazovni sustav i kritičku misao (poput zgrade Ministarstva obrazovanja, Sabora, Filozofskog fakulteta i dr.) te kulturne institucije od nacionalne važnosti (zgrade MSU-a, Ministarstva kulture i urbanizma, Akademije likovnih umjetnosti, itd.). Institucije su u suštini mjesta sabiranja društvene moći[1] koje počivaju na želji da se navede na vjerovanje[2]. Sakrivajući često vlastitu moć[3] iza historicističkih fasada[4], institucije upravljaju smjerom društva. Ogoljavajući ove moćne strukture autorica navodi na promišljanje o stvarnoj vrijednosti hrvatskih institucija. Ipak, kontrolirati instituciju (pogotovo kulturnu) znači kontrolirati reprezentaciju društva te narativ oko istog[5].
Maša Barišić rođena je 1986. u Splitu. Akademiju likovnih umjetnosti upisuje 2009. na Umjetničkom sveučilištu Lincoln u Engleskoj, gdje je i diplomirala 2012. godine. Od 2013. živi i radi u Zagrebu. Izlagala je na mnogim skupnim i nekoliko samostalnih izložbi u Engleskoj i Hrvatskoj.
