Nakon što smo se podsjetili stvari na koje smo bili ponosni, evo i popisa događanja u hrvatskom sportu tijekom 2012. godine koja su izazivala negativne reakcije kako domaće, tako i strane javnosti. Neka se u ovog godini ne ponove!

10. Sramotno stanje hrvatskog nogometa
U HNL-u je situacija gora nego ikad. Nakon što je jedan od najrenomiranijih hrvatskih klubova Varteks otišao u stečaj, slična situacija prijeti i još nekolicini sadašnjih i bivših prvoligaša. Karlovac je propao, Šibeniku su računi blokirani, a prvoligaškim nogometašima plaće kasne i po 10 mjeseci. Jedini klub u cijeloj ligi koji posluje dobro je Dinamo, u prvom redu zahvaljujući europskim nastupima i dobroj pregovaračkoj politici prilikom prodaje igrača u inozemstvo. Rijeka je dobila nekakvu financijsku injekciju, no to je dovoljno samo za dovođenje isluženih ili neafirmiranih igrača.

9. Hajduk na korak do stečaja
Hitne tematske sjednice Gradskog vijeća, vapaji za pomoć, mobilizacija Torcide kao upozorenje gradskim šefovima, prazna blagajna... Ponos Splita i Dalmacije je bio na korak do gašenja. Reakcijom Grada, kao većinskog vlasnika, odobren je spasonosni kredit. No, kredit je samo odgađanje neizbježnog ako se ne promjeni način na koji razmišljaju ljudi koji vode klub. Marketing ne postoji, svaka inicijativa i dobra ideja dolazi najprije od navijača koji su jedina pozitiva oko kluba, za najbolje igrače se ponovno prihvaćaju smiješne i mizerne ponude. Hajduku prijeti UEFA-ina suspenzija zbog nepodmirenih dugovanja. Ako klub iduće sezone ostane bez Europe, pitanje je hoće li Hajduk živit vječno.

8. Savez i dalje ignorira Split i ostatak Hrvatske
Promjenom vodstva HNS-a, zamjenjene su figure, ali je politika ostala ista. Savez i reprezentacija i dalje stanuju samo u metropoli, a ostali se bore za mrvice i utakmice koje je Maksimiru ispod časti organizirati. Premijera Štimčeve reprezentacije protiv Švicarske bila je fijasko i rezultatski i organizacijski. Planovi o reprezentativnom kampu ne idu dalje od Velike Gorice, a spominje se i gradnja nacionalnog stadiona koji „može biti u bilo kojem dijelu Hrvatske“... koji se zove Kajzerica.

7. Dinamo u Ligi prvaka
Ovaj naslov smo naveli i u pozitivnim događajima u 2012. Istina, plasman u Ligu prvaka drugu godinu za redom je velika stvar, no način na koji je Dinamo predstavio sebe i Hrvatsku u tom natjecanju je tragikomičan. Jedan bod u dvije godine uz ponižavajuću gol-razliku izazvalo je podsmijehe diljem Europe. Jedini gol u sezoni Dinamo je postigao u zadnjoj minuti zadnje, nevažne utakmice iz jedanaesterca... a kako se taj jadan, sramotan, nevažan gol slavio i nazivao spasom sezone, bilo bi bolje da ga nisu ni postigli.

6. Sammir u reprezentaciji
Iako se već od samog Štimčevog obrata u odnosu prema Mamiću dalo naslutiti koji je glavni zadatak novopečenog izbornika, naprosto je nevjerojatan način na koji je duo „Štimić“ ideju proveo u djelo. Bez ikakve osnove, logičnog obrazloženja, „želeći ga usmjerit na pravi put“ dvadesetšestogodišnji naturalizirani Brazilac, kojeg je nemoguće prodat makar u Kinu, navukao je kockasti dres. Kada se vidjelo da je Sammir nemoćan u utakmicama protiv ozbiljnijih protivnika, organiziran je susret reprezentacije protiv selekcije HNL-a. Plan je upalio! Jorge je postigao neprocjenjivo vrijedan gol koji je opravdao Štimčevu odluku i potvrdio Mamićeve ode opjevanom junaku! Da, baš!

5. Blanka Vlašić ostala bez Londona
Šteta! Zdrava Blanka bi vjerojatno osigurala Hrvatskoj još jednu medalju na rekordnoj olimpijskoj smotri za našu državu.

4. Stanje u momčadskim sportovima
Rukomet, nogomet i košarka imaju svoje vladare. To su redom Zoran Gobac, Zdravko Mamić i Danko Radić. Pod njihovim vodstvom i u 2012. se nastavilo uništavanje svega što vrijedi u ovim nekoć trofejnim sportovima u kojima su naši državni prvaci predstavljali ugodna iznenađenja u Europi. Jedina uzdanica nam je ostao vaterpolo. Srećom, taj sport je u savezu okupio sposobne ljude kojima je glavni motiv dobrobit sporta.

3. Filmski obrat Igora Štimca
U samo par mjeseci Igor Štimac je u očima Zdravka Mamića prešao put od razbojnika i pučista do spasitelja domaćeg nogometa i najboljeg trenera kojeg Hrvatska ima. Promovirao se kao čovjek za promjene, a sve što je promjenio je svoju dlaku. Ćud je uvijek i bila ista. Mamić je ovladao Štimcem. Pridobio ga je na svoju stranu, učinio svojom marionetom i na taj način ugasio svaku nadu da će se isušiti močvara. Da, močvara koju je krenuo isušivati jedan nadobudni ministar, ali je shvatio da je puno lakše voditi ratove s Crkvom i prosvjetarima, nego s iskusnim dečkima iz svijeta nogometa.

2. Gobac Golužom na Balića
U završnoj sceni filma o španjolskom junaku El Cidu Španjolci su svog mrtvog vojskovođu vezali za konja kako bi njegovi vojnici mislili da ih on predvodi, te da bi protivnike preplašila njegova pojava. Nitko nema pravo dovoditi u pitanje odluke izbornika. Njegova dužnost i posao je voditi reprezentaciju najbolje što zna. No, nepozivanje nekoć najboljeg rukometaša svijeta, vrsnog motivatora, uzora, čovjeka neupitnog iskustva i znanja (koje je upitno kad je izbornik u pitanju) nije bila Golužina odluka, to je svima jasno. To je naredba. Naredba stigla od Gopca koji je odlučio kako Balićeve igračke kvalitete više nisu dovoljne da kompenziraju njegov svojeglavi karakter. Bilo kako bilo, sramotno je kako se rukometni savez odnosi prema legendama ovog sporta koji su Hrvatsku proslavili diljem svijeta.

1. Slučaj Šarić
Balić je reprezentaciji puno dao. Zahvaljujući njemu Hrvatska se okitila brojnim medaljama i postala rukometna velesila. Zbog toga je slučaj Balić manja sramota od slučaja Šarić. Najperspektivniji košarkaš svijeta je izgubio nekoliko godina života zahvaljujući sramotnom odnosu KK Zakreb i HKS-a prema njemu. On je budućnost, on je blago hrvatskog sporta, a u najdelikatnijim godinama njegove karijere nisu mu dali igrati. Tko su krivci? Preduga je lista. Karamarko, Radić, treneri... na kraju je nevažno. Neka se srame svi!