U priličnoj količini informacija koja se posljednjih dana pojavila oko hidroaviona na Matejuški - od izričite najave grada i županije o izdavanju dozvola, preko burne reakcije splitske javnosti i arhitektonske struke, pa do gradsko-županijskog zaokreta prema "neće to baš tako lako ići" - malo je bilo jedne od "stranaka u postupku", hrvatsko-njemačke tvrtke European Coastal Airlines. Blog hvarskog Engleza Paula Bradburyja Total Split objavio je u srijedu intervju s prvim čovjekom ECA Klausom Dieterom Martinom, koji najavljuje mogućnost povlačenja iz posla u Splitu - za koji su predali svu dokumentaciju - ako grad nastavi ignorirati njihove pozive na razgovor, a županija i dalje bude odugovlačila s koncesijom.

U uvodu se kaže da je projekt ECA - bez obzira na koristi koje može donijeti i podršku s utjecajnih mjesta poput njemačke kancelarke Angele Merkel - dosad nailazio na mnogo birokratskih prepreka, a onda i na burnu reakciju javnosti nakon objave o skorom izdavanju županijskih i gradskih dozvola za, kako stoji u intervjuu, "povratak hidroaviona na Matejušku nakon 70 godina". U lokalnim medijima pojavile su se informacije i o neriješenom pravnom statusu ECA ili, kako su upisani u Registru trgovačkih sudova, Europskog obalnog avioprijevoznika. Razgovor prenosimo u cjelosti.

- Kakav je status vaše kompanije, imate li aviona?

- Europski obalni avioprijevoznik je registriran kao hrvatska tvrtka još od 2000. Od 2002. ECA ima AOC (Airline Operations Certificate - Odobrenje za vršenje zračnog prijevoza), i aktivno letimo u Hrvatskoj. Nekoliko letova bilo je i do splitske luke. Prema propisima Europske agencije za zračnu sigurnost, ECA mora dobiti i isto takvo odobrenje za slijetanje na vodu. No, možemo ga zatražiti tek kad budemo imali dvije-tri koncesije, tek tada možemo pokrenuti jednu ili dvije letne rute. S koncesijama ECA može pokrenuti proces prijave za novi AOC, i predati tražene informacije za svoj hidroavionski projekt. Dakle, činjenice su jasne: lokalne vlasti u Dalmaciji su odgovorne za to što ECA još uvijek nije niti u mogućnosti zatražiti AOC s posebnim dozvolama koje nam trebaju, jer u više od tri godine ni jedna jedina koncesija nije izdana. Sve procedure u cijelom ovom procesu su vrlo specifične za hidroavionsku operaciju, jasno su regulirane od strane EASA-e, riječ je o vrlo jasnom procesu. Sve je pod nadzorom pravila EU. Nema sumnje da će ECA dobiti certifikat od zrakoplovnih vlasti, kao što smo je imali i u prošlosti. No, pretpostavka za zo su bar dvije ili tri koncesije, da bi bar jedna ili dvije linije mogle biti pokrenute. Mi razumijemo to što bi neki ljudi voljeli da mi već imamo dozvole, ali to jednostavno zakonski nije moguće za odobrenja koja želimo dobiti. U završnom koraku procesa dobijanja AOC-a inspektor će sjesti u zrakoplov i testirati liniju, kako se odnosimo prema putnicima i cijelu našu operaciju. Kako itko može misliti da to može biti napravljeno ako nema koncesije, ni jednog pristaništa za hidroavione i ni jedne linije? Važno je znati i da hidroavion Twin Otter zbog svoja dva motora ima kategoriju "složenog" zrakoplova prema EASA-i, a takvim avionima se ne može dozvoliti slijetanje izvan odobrenog prostora za slijetanje i uzlijetanje. Prema tome, svi takvi prostori također moraju dobiti odobrenje Agencije za civilno zrakoplovstvo, što znači da je opet koncesija za lokaciju potrebna da bi lokacija bila prihvaćena. Sva dokumentacija koja nam treba za AOC je pripremljena i mjesecima čekamo da je predamo. No, ponavljam: nema koncesije, nema linija, nema certifikata. Inače, od 2002. imamo dva aviona koja od tada čekaju da počnemo s našom uslugom. ECA trenutno pregovara o kupnji još jednog hidroaviona DHC 6-300. Sve je regulirano od strane Ministarstva mora, prometa i infrastrukture i Agencije za civilno zrakoplovstvo, ako itko ima nejasnoća neka se njima obrati, pa ćemo se moći vratiti razumnoj raspravi u kojoj će svatko znati o čemu priča.

- Koja je dakle procedura za dobijanje svih dozvola da počnete raditi?

- Put do AOC-a je kakav sam već opisao: koncesija, ECA gradi postaju za hidroavione, Agencija za civilno zrakoplovstvo odobrava je za pristajanje, obavimo letove za dobijanje dozvole, dobijamo odobrenje. Sve drugo je po zakonu nemoguće. U svakom pismu i u svakoj drugoj prilici dali smo na znanje Gradu Splitu i Županiji da hidroavionskoj operaciji treba vremena da zaživi. Ta je informacija stalno ignorirana. U ovom trenutku moramo jasno reći da koncesija županiju ništa ne košta. To je naprosto koncesija da bi ECA mogao početi prijevoz putnika hidroavionima. Jedna najobičnija, jednostavna koncesija, koju čekamo godinama bez razloga.

- Matejuška. Recite nam nešto o vašim pokušajima da tamo dobijete koncesiju, i jeste li podnijeli ikakve planove?

- ECA još od 2002. stalno traži dozvolu da naši hidroavioni polaze s Matejuške. To je mjesto na kojem su hidroavioni prije 70 godina slijetali u Split. Bilo bi dobro pogledati gradske arhive, vidjeti dosadašnju prepisku i dosadašnje zahtjeve. Matejuška je jedino mjesto na koje hidroavioni mogu doći u splitskoj luci. To je rekao i lučki kapetan. Prilično je nevjerojatno da nešto što je funkcioniralo prije 70 godina ima problema da funkcionira 2014. No, vratimo se činjenicama. Nakon sastanaka 16. siječnja, bilo je najavljeno da će ECA dobiti koncesiju da koristi gat na Matejuški. To je objavljeno u medijima, a na RTL-u je to rekao dožupan Ante Šošić. Sad je doista iritantno pročitati najnovije novinske izvještaje po kojima ECA nije dostavio adekvatnu dokumentaciju. Kako to da nismo podnijeli potrebnu dokumentaciju, kad je dan prije održan sastanak sa zamjenikom župana i lučkim kapetanom, i sve je načelno dogovoreno? Samo dan kasnije, na konferenciji za novinare čelnici Grada i županije odjednom kažu da je lokacija daleko od realizacije. ECA je dosad deset puta promijenio planove da bi ispunio zahtjeve iz županije, grada, lučke kapetanije i Lučke uprave. ECA je više puta dala svu svoju dokumentaciju županiji i gradu. Nikad ni jedni ni drugi nisu čak ni spomenuli da nedostaje neki dokument. Izjave da ECA nije ozbiljan u obavljanju posla vrlo teško mogu razumjeti. Godinama radimo na ovom projektu. Planovi i zahtjevi su već bili podneseni prethodnom županu i bivšoj gradskoj vlasti. Na koncu, zbog tih zahtjeva lokacija za hidroavione je ušla u županijski Prostorni plan koji je usvojen 2013. Bivša gradska vlast nam je već bila dala suglasnost da tražimo lokacijsku dozvolu na Matejuški. Nova gradska vlast ignorira tu suglasnost. Detaljni planovi i zahtjevi su više puta slani županiji i Gradu. Na većinu e-mailova Gradu Splitu nismo čak dobili ni odgovor. Od kolovoza 2013. ECA je poslao pet službenih pisama i tri e-maila. Do danas nismo dobili ni jedan jedini odgovor. Nakon toga ne može se smatrati uvjerljivim kad u medijima izjave da investitor nije predao dokumentaciju. Činjenica je da grad Split nije otvoren za komunikaciju s ulagačem da bi nam ukazao koji dokumenti još nedostaju.

- Kada će ECA osigurati tehničku dokumentaciju, uključujući detaljni projekt pristaništa, registraciju zračnog prijevoznika, planiranu rutu slijetanja i polijetanja, podatke o posadama, suhom doku...?

Ovaj projekt je dobro planiran i dokumentiran, pa su ovakva pitanja pomalo neumjesna. ECA je predao sve dokumente, planove i financijske studije svim relevantnim institucijama. Ni županija ni grad nikad nisu pokazali nikakav interes da pogledaju detalje projekta. Veći naših zahtjeva za sastancima bila je ignorirana. Nisu ih zanimali niti sastanci o mogućnostima i potencijalima naših hidroaviona. No, evo nekoliko činjenica. Područje za slijetanje je jasno definirano i predano lučkim vlastima. Baza za održavanje može biti realizirana u roku od nekoliko tjedana. Posade postoje i čekaju da krenemo. Na žalost, ne možemo potvrditi izjave o spremnosti političara da saslušaju ulagače i podrže njihove ideje. Nikad nismo rekli da ćemo odustati od toga da za naše putnike otvorimo kafić, ali ne bismo odustali od projekta i kad to ne bi bilo moguće, samo bi bez tog dodatnog izvora prihoda sve putne karte bile 20 posto skuplje. Kako sam već rekao, ECA je davno podnio svu potrebnu dokumentaciju, čak i nekoliko verzija u skladu sa sugestijama koje smo dobijali na različitim sastancima. Župan i gradonačelnik su dobili najnoviju verziju 21. siječnja, ujutro prije sastanka. ECA je napravio najbolje što može da bi pokazao da radi u dobroj vjeri i osigurava sve moguće informacije. Nažalost, trenutno vlasti ne pružaju nama kao ulagačima ni jedno rješenje kako bismo zaključili koncesijski ugovor. Ne mogu nikako objasniti da županija i grad održavaju sastanak o tome kako će riješiti hidroavionski projekt ECA, a da grad nije s nama imao ni jedan konstruktivni sastanak o planiranoj operaciji na Matejuški. Mi smo potpuno svjesni da kad jednom koncesija bude odobrena arhitekti trebaju pripremiti projekt. Ali kako će ijedan arhitekt napraviti projekt ako ni županija ni grad ne daju do znanja što će biti odobreno na Matejuški i koliki će nam prostor biti dostupan? Čak i na tom zadnjem sastanku u županiji, 16. siječnja, kad je objavljeno da će ECA dobiti koncesiju, naša jasna pitanja hoće li nam biti dozvoljena kućica ili paviljon za prodaju karata nisu dobila odgovor. Na koncu, ali ne i najmanje važno, želim još jednom izraziti naše jasno uvjerenje da ćemo u Hrvatskoj početi letjeti tijekom 2014. Kao predsjednik ECA imam odgovornost da novac naših ulagača i svoj novac ulažem u gradu gdje je projekt hidroaviona dobrodošao. Trenutku ne vidim da postoji volja za nalaženje rješenja za jednostavnu koncesiju na Matejuški. Od 2011. ECA aktivno pokušava naći jednostavnu koncesiju na Matejuški, na kojoj ništa neće biti izgrađeno. Ako to ne uspijevamo napraviti u tri godine, teško je vjerovati da postoji bilo kakva volja za nalaženje rješenja. S druge strane, već postoje tri kafića na novoj splitskoj Zapadnoj obali. Na svakom uličnom uglu otvoreni su kafići sa štekatima na otvorenom. Ispada da jedino ECA ima drukčiji tretman.

Matejuška je u nadležnosti županije. Ako županija vidi mogućnost da ponudi koncesiju, ECA je spreman obnoviti pregovore. I dalje ćemo raditi sve što možemo da dobijemo koncesiju na Matejuški, i vjerujemo da nakon što je ta lokacija za hidroavione ušla u Prostorni plan nema druge mogućnosti nego da tamo bude napravljen postaja za putnike. Radimo sa svim institucijama u dobroj mjeri, i imamo samo jedan cilj, da u Splitu razvijemo hidroavionsku infrastrukturu. Sada imamo ponude iz drugih gradova, što će nam postati glavni prioritet. To će utjecati na otvaranje novih radnih mjesta u Splitu. Kao predsjednik kompanije uvijek ću biti otvoren za sastanke i prijedloga od institucija kako da pokrenemo projekt. Sada je na županiji da nađe rješenje.