Pi(vo)tura fićom po pivskim gradovima bivše Jugoslavije

Najbolje ideje nastaju iz slučajnih rasprava, a tako je nastao i dvojac Pitura. Oni su Toni i Lovre, splitski 30-godišnjaci koji rade u struci i koji su odlučili dvotjedni godišnji odmor provesti avanturistički: vožnjom u legendarnom fići po pivovarama u regiji. Pivska tura skratili su u – Pitura, pa iako ovaj dalmatinski izraz nema veze s cijelom pričom, sigurni su da i pituri uglavnom vole pivu. Avantura počinje 25. svibnja, a njihove dojmove pratite na Facebook stranici.

Kako ste došli na ideju putovat po pivovarama?
Toni: To je bilo ka i sve u životu šta valja, spontana ideja.
Lovre: Prije nekih godinu dana je počela rasprava na Facebook-u o pivovarama u regiji koje imaju pivo koje se zove po gradu u kojem se proizvode. I onda je Toni u jednom momentu spomenija – "A što mi to nebi obišli?!". Nabrojali smo ih većinu, odlučili da definitivno moramo ić s nekim autom, ali i da nema smisla s nekim, nazovimo modernim.
Toni: Moram spomenit da je priča o nabrajanju počela s našim prijateljem Goranom koji je umalo bio treći putnik. Prva ideja je bila obići sve pivovare u regiji, ali smo shvatili da je to malo previše pa smo se odlučili za ovu verziju.

A zašto „fićo“?
Lovre: Prvi odabir je bio Yugo, ali „fićo“ je ipak vozilo koje je motoriziralo naše pretke.
Toni: Kao prva ideja je bilo Yugo, ali smo skužili da su Jergović i Vidojković išli autoputem Bratstva i Jedinstva od Zagreba do Skoplja, a i čuli smo da je neki lik s Yugom obilazio klubove Balkana. I tako smo razmišljali koje je prvo pravo auto bivše države i zaključili da je to „fićo“.

 

Vas dvojica ste koliko visoki, gdje ćete s koljenima?
Lovre: 193cm.
Toni: 187cm. Već smo se vozili od Ivanić-Grada do Splita, nije lako, ali fićo je jedno iznimno zabavno iskustvo. Auto sreće i prijateljstva. Jednostavno zbližava ljude. Dok se voziš ulicom ljudi se smiju, mašu ti. Posebno iskustvo. I onda zaboraviš da nemaš di s nogama, rukama, da nema naslon za glavu, da jedino što moš pristić je umorni biciklist. Al' sve to te jednostavno nije briga.
Lovre: Zbog Tonijeve slomljene ruke sam mora vozit do Splita s otvorenim prozorom kroz koji sam stavija lakat da bi moga držat volan. A noge su mi bile oko ušiju.
Toni: A tek što je praktičan, ka kad ti se zamagle stakla. Nema problema, jednim potezom ih prebrišeš bez rastezanja i naginjanja i gotovo. Ka s reklame.

Koliko će trajati to putovanje?
Toni: Od 12 do 16 dana, ovisi o učestalosti kvarenja.
Lovre: Od 12 do daljenjega. Izvještavat ćemo o turi putem fejsa. Možda ne u to vrijeme, ali nakon što se vratimo dat ćemo ocjene svih piva, putovanja, gradova...

Foto: Vesna Režić