Stvarno je neobično vidjeti sve iznenađene medijske komentare sinoćnje utakmice u kojoj je hrvatska nogometna reprezentacija vrlo lošom igrom izborila mršav bod u grotlu beogradske Marakane. Kako ikoga još može iznenaditi bezidejnost, totalna taktička i mentalna nepripremljenost i neuigranost naše izabrane vrste pod Igorom Štimcem? To je iznenađenje samo onima koji su kao nojevi stavljali glavu u pijesak nakon remija u Belgiji, pobjede u Walesu i zagrebačkih 2:0 protiv sinoćnjeg protivnika. U te tri utakmice Hrvatska je osvojila 7 bodova, ali bez igre, bez ideje uz veliku dozu sreće.

Štimac prije utakmice rak-ranu svoje ekipe, lijevi bok rješava tako da tu postavi Dejana Lovrena. Na ponajboljeg desnog beka svijeta (Ivanovića) stavljati čovjeka koji je pobjegao iz francuskog nogometa jer mu se cijela liga rugala? Bravo, izborniče! Eduardo da Silva je puno zadužio reprezentaciju. No, činjenica je kako on nije isti igrač nakon loma noge. On nema mjesta u izabranoj vrsti čak ni u pripremnim utakmicama, a kamo li i krucijalnom dvoboju za odlazak u Brazil. Bravo, izborniče! Ivica Olić je čovjek koji je donio neizmjerno puno sreće navijačima u lijepoj našoj. Ali još veću sreću su nam omogućili Šuker i Boban, pa je ipak došlo vrijeme da im se kaže zbogom. Bravo, izborniče!

Luka Modrić je prvo ime hrvatske reprezentacije. Čujem komentare kako je i sinoć bio najbolji. Nije ni jednu loptu izgubio. To je dovoljno dobar argument za Badelja i Vukojevića. Za igrača vrijednog 30-40 milijuna eura sigurno nije. Bezidejan, bez pravih lopti, bez kreacije. Luka, nije dovoljno! Za crveni karton je najmanje kriv Šimunić (iako je pitanje koliko je potrebno raditi prekršaj na protivničkih 30 metara, pa makar situacija bila jedan na jedan). Kriv je Darijo Srna i kriv je Luka Modrić. Srna izvodi korner. Modrić (koji je morao biti točno na poziciji preko koje je lopta prošla u kontru Sulejmaniju) mu dolazi da izvedu kratki korner. Srna odustaje, ali ne tjera Modrića od sebe, a onda centrira protivniku na nogu. Naivno!

Sudbina hrvatske reprezentacije, uključujući i put u Brazil ovise o samo jednoj dilemi: je li Zdravko Mamić veći domoljub ili trgovac. Ukoliko je veći domoljub, Štimac će postati bivši, a nama još nije kasno kroz dodatne kvalifikacije zaplesati sambu. Ukoliko je veći trgovac, Štimcu je fotelja sigurna, Sammir, Pivarić, Halilović i ekipa će se prodati, Mamić će zaraditi, a onda sa Štimcem i Šukerom prvim razredom u Rio... turistički. No, ako reprezentacija ovisi o toj dvojbi, nikako nije dobro. Kao što rekoh igra Hrvatske u Beogradu meni nije iznenađenje.

No, nije iznenađenje ni ono drugo, nenogometno što se odvijalo na tribinama Marakane.

Nakon što je pred zagrebački dvoboj Hrvatska bila obasuta upozorenjima, prijetnjama, uvijetima, kontrolama od strane nogometnih organizacija, Europske unije i svih ostalih, na Maksimiru nije zabilježen ni jedan veći incident. E, sad, nakon sinoćnje utakmice, na potezu ste Vi, gospodo Platini i Blatter! Paljenje zastave, pozivi na klanje, četničke pjesme... koje će sankcije imati naši susjedi? Pokažite jednom kako se isplati biti bolji, veći, pristojniji i civiliziraniji. Pokažite kako vaše prijetnje nisu pucanj u prazno i kako svatko dobije zasluženo!

Ogroman transparent "Vukovar" na ćirilici i istovjetno skandiranje zaslužuju poseban osvrt. Hvala Vladi Republike Hrvatske koja se za uvođenje dvojezičnosti odlučila nekoliko dana prije utakmice. Hvala im što su dali primitivcima materijala za provokacije. A kad već takvi neukusni povici nisu mogli motivirat momke u kockastom koji se tako rado zaklinju u domoljublje na dodatni angažman kako bi ih igrom ušutkali, nadam se kako će bar motivirati Milanovića da razmisli još jednom treba li degradirati žrtvu, uspomene i tragediju koju su proživjeli ljudi iz grada heroja. Jer ako nije do sada shvaćao što znači dvojezičje u Vukovaru, onda je to mogao čuti sinoć s tribina Marakane.