Gradski mandolinski orkestar Sanctus Domnio osnovan je 1990. godine pod vodstvom glazbenog pedagoga Marina Katunarića u Splitu. Od 1991. orkestrom ravna dirigent Vladimir Lukas, dok je koncertmajstorica orkestra Ivana Kenk Kalebić. Orkestar je do sada održao veliki broj koncerata u domovini i inozemstvu (Italija, Vatikan, Njemačka, Austrija, Slovenija, Češka, Španjolska, Crna Gora, Makedonija) te je dobitnik brojnih domaćih i međunarodnih nagrada i priznanja za svoj rad. Pored ostalih nagrada i priznanja, Sanctus Domnio je dobitnik i Nagrade Grada Splita iz područja kulture za 2006. godinu, a od 2015. godine i natjecanja europskih mandolinista Giacomo Sartori u Ali (Italija) ovaj orkestar nosi titulu "najboljeg mandolinskog orkestra u Europi". Na svom repertoaru ima brojne skladbe skladane izvorno za mandolinske ansamble, kao i skladbe drugih suvremenih i klasičnih skladatelja. Kao vrstan interpret i kvalitetan izvođač, potakao je hrvatske suvremene skladatelje da se pozabave skladanjem glazbe za instrumente koji su sastavni dio mandolinskog orkestra poput mandoline, mandole, mandoloncella, gitare i kontrabasa, pa mu je više skladbi i posvećeno te ih je praizveo.
Splitski skladatelj i dirigent Vlado Sunko diplomirao je na Odjelu za kompoziciju i glazbenu teoriju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 1979. God. 1982.–1992. predavao je glazbeno – teorijske predmete na Srednjoj glazbenoj školi Josipa Hatzea, vodio školski djevojački zbor, utemeljio i upravljao zborom dječaka. Od 1992. predaje na Odsjeku za glazbenu kulturu pri Fakultetu prirodoslovno–matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu. Od 1997. predaje na novoosnovanoj Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu gdje postaje prodekan za nastavu od 2006. –08. S mješovitim zborom UMASa osvaja I. nagradu za najuspješniju izvedbu na Festivalu duhovne glazbe Cro–patria u Splitu, 1996., 1997., 1999., 2005., 2006., 2007., 2009., 2010., 2011. godine. Od 1988. dirigent je muškog Gradskog pjevačkog zbora Brodosplit, s kojim osvaja najviše nagrade na natjecanjima u zemlji (Zadar, 1990. i 1995., Rijeka, 1993., Umag, 1999., Novigrad, 2007.) i inozemstvu (Budimpešta, 1991., Prag, 2002., zlatna medalja i naziv Olimpijskih pobjednika na Zborskoj olimpijadi u Linzu, 2000., Xiamen — Kina, 2006., Pobjednici na Svjetskim zborskim igrama u Grazu, 2008., Petrinja 2011., Prijedor – RS, 2012., Callela–Barcelona, 2012.). Istakao se izvedbama Muke Gospodina našega Isukrsta B. Papandopula i Requiema L. Cherubinija. Vodio je Mješoviti zbor Kolo iz Šibenika na njegovu 100. obljetnicu (sezona 1999./2000.
Napisao je razna djela za orkestre i komorne sastave, za solo instrumente, zborove te obrade i transkripcije. Osvojio je brojne nagrade i priznanja, među kojima valja istaknuti: Nagrada Međugorje (1994.); Nagrade za najbolju skladbu na festivalu duhovne glazbe Cro–patria (Split, 1997., 1999., 2004., 2005., 2010.); Nagrada Mandolina Imota (Imotski, 1997.; 1999.; 2001.); Nagrada Grada Splita za 2000. i 2012.; Plaketu za doprinos razvoju splitskog sveučilišta u 2006. godini, Plaketu Hrvatske udruge zborovođa za izvanredne uspjehe u vođenju zborova te za promidžbu hrvatske zborske glazbe u inozemstvu, 2009, Odličje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića, 2013.
