Izložba Julijane Voloder "Storia Dalmatina" otvara se u četvrtak

Izložba portreta "Storia Dalmatina" umjetnice Julijane Voloder otvara se u četvrtak, 30. prosinca 2021. u 20 sati, u splitskoj galeriji Studio-21-. Izložba ostaje otvorena do 15. siječnja 2022.

Julijana Voloder  - Storia Dalmatina

Julijanina spontanost i kreativna ideja oduševljava. Lakoća s kojom prelazi iz jednog medija u drugi, propitkujući granice i mogućnosti postali su okosnica njezinog rada. Dok stvara vodi se trenutnim osjećajem i onim što joj u datom trenutku izgleda kao jedino ispravno. Na tragu toga nastaje i ova serija portreta pod nazivom Storia Dalmatina. Ta povijest, odnosno storia ispričana je kroz portrete poznatih Dalmatinaca. Riječ je o umjetnicima iz područja filma, književnosti i glazbe. Među njima našli su se Arsen Dedić, Boris i Dino Dvornik, Zdravka Krstulović, Ivica Vidović, Tereza, Oliver, Ena Begović, Mišo Kovač i Vesna Parun.

Ovom izložbom Julijana na svoj način odaje počast ovom podneblju iz kojeg je i sama potekla, te njegovim velikanima, koji su svatko na svoj način ostavili trag na njoj. Autorica u razgovoru otkriva koliko su joj glazba i film oduvijek mnogo značili, te kako su ovi portreti dugogodišnja želja koja je napokon realizirana. Pomalo arhaični naslov podsjetnik je na jedno drugo vrijeme koje je iza nas, koje budi nostalgiju i evocira uspomene.

U tehnici akrila, na platnima velikih dimenzija naslikano je deset portreta. Lica u krupnom planu izviru iz nedefinirane pozadine. Portret je lišen dekorativnosti i naglasak je isključivo na prednjem planu. Intencija je bila prikazati ih realistično, tako da ih svatko na prvi pogled prepozna. No, autorica bježi od čistog realizma, tako da briše jasne linije i konture, stvarajući mrlje i svojevrsnu izmaglicu koja prekriva likove. Obrisi se tako rasplinjuju po površini gdje se gube jasne granice. Julijanu oduvijek zaokuplja prikaz aure lika i njegove energije, a ovdje je ta energija prisutna u individualizaciji i psihologizaciji lika. Ona se ogleda u detaljima i posebnostima koji čine određenu osobu, poput zaigranog pogleda ili osmjeha. Volumen gradi snažnim monokromatskim kontrastima. Paleta je odabrana svjesno, kako bi nas podsjetila na ton starih crno-bijelih filmova i fotografija, još kao jedan podsjetnik na prošlost. No ovaj monokromatski pristup u sebi sadrži još jednu ideju, pomalo prešutnu i nesvjesno odabranu, a ona je ideja sjete i nostalgije koju autorica osjeća za nekim drugim vremenima, koji ostaju iza nas. Većina prikazanih više nije među živima,  no njihova prisutnost je i dalje živa. Poput energije koja nikada ne odlazi, ne odlaze ni ovi posebni ljudi. Sve dok ima onih koji će ih se sjećati.

                                                                                                                                                                                                                                     Danijela Pavlinović