Izložba Nikole Rajića "Percepcije" u galeriji Studio-21-

Izložba Nikole Rajića "Percepcije" otvara se  u četvrtak, 24.11. u 20:00 sati u galeriji Studio-21-, a moći će se pogledati do 14.prosinca 2022. 

O umjetniku:
 Nikola Rajić multimedijalni je umjetnik iz Splita, rođen 1966. Njegov likovni izričaj prožet je idejom vizualizacije, emocije putem likovnog medija te istraživanje estetike vizualnog I procesualnosti nastanka slike. Čini to snažno, eksperimentalno, ekspresivno i gestualnim ritmovima, na neobičan način eksploatirajući medij, izražavajući se slikom, fotografijom reljefom ili skulpturo-instalacijom. Radi s materijalima poput drva, željeza I platna. Stvarajući u enformel stilu, njegova umjetnost je mnogo više od čiste estetike. Sudjelovao je na mnogim likovnim kolonijama I humanitarnim aktivnostima. Član je HULUK Zagreb.  
 

PERCEPCIJE

Čine li nas naše različitosti opasnim antagonistima ili nas svjesnost da smo različiti u „istosti“ povezuje?

Nerijetko nas uvjeravaju u jednakost unatoč različitosti. Jednakost pred licem Božjim, jednakost propisanu društvenim normama i državnim zakonima, jednakost naše ljudske prirode. Jeli to samo iluzija? Možda nas naši različiti karakteri, naše različite sklonosti, različiti talenti s pravom razdvajaju i stavljaju u različite grupacije, u nekompatibilne svjetove? Danas kada se sva ukazivanja na potrebu za tolerancijom i prihvaćanjem različitosti unaprijed proglašavaju uzaludnima i naivnima, u vremenu izokrenutih vrijednosti, inferiornosti morala, idolopoklonstva krivim ikonama i nepostojanja iskrene ljudske komunikacije, dragocjene su želje i pokušaji pojedinaca da ukažu na suprotno. Da unatoč našoj različitosti, postoji ono što nas povezuje i čini jednakima.

Nikola Rajić novom izložbom „posvećuje“ tu različitost. Spoznaju o ljepoti različitosti naših karaktera, različitosti danog nam i naučenog. I onog čime je izložba i inicirana – spoznaju ljepote različitosti naših percepcija. Različitosti o istom, u istom, iz istoga. Čini to transponirajući ideju i vlastiti doživljaj u medij nekonvencijalne slike, „izlazeći“ iz njezina formata u ready made instalaciju ili „ulazeći“ u nju aplikacijama odbačenih predmeta pronađenih na morskoj obali, u šumi, iskopanih iz zemlje, skinutih s napuštenih kuća. S ciljem da interakcijom raznorodnih materijala, stilskog i ikonološkog pristupa, stvori djelo, ukorijenjeno u svijetu ideja i etičkih sustava, a jedinstveno upravo u svojoj različitosti. Zapravo ako bismo govorili o Rajićevom stilskom potpisu, njegov recentni opus nazvali bi slikarstvom materije ili „slikanjem materijalom“ u kojem, negirajući uvriježenu strukturu i oblik, materijalu daje novu vrijednost stavljajući ga u novi kontekst. Čineći od njega interpretativno djelo, a ne dekorativni predmet. Djelo koje će u različitim percepcijama potvrditi svoju jedinstvenost. Karakterističnost da spojem artističkog i trivijalnog, u traganju za ravnotežom duhovnog i materijalnog iz banalnih stvari izvuče transcendentalna svojstva i univerzalnu istinu kojom će se kroz globalno i opće dotaći i lokalnog i osobnog. Djelo univerzalne ikonografije, a opet potpuno „uosobljeno“ koje se ne iščitava jednoznačno. Naprotiv, nabijeno je pojmovnim višeznačnostima i snažnom asocijativnošću. U njemu se izmjenjuju mediji i tehnike, sljubljuju sjaj novog i hrđa starog metala, usklađuju platno i drvo. Dijalog vode asamblaž i prostorna instalacija, crna i crvena boja. Jer jedno bez drugoga ne mogu. Iz njihove različitosti satkan je i njihov sklad. I autentičnost njihova izričaja i individualiziran rukopis njihova autora. I njegova dosljednost da odlučivši se od početka za ekspresivnu apstrakciju, za materičnost i strukturu slike, prenese snažnu emociju i jasan stav. Da nam svojom umjetnošću, jednako snažnog gestualnog i intelektualnog naboja, ukaže na ono što je po njemu bitno.

Nova djela nabijena su energijom podcrtanom i samom izvedbom kojom Rajić, dotičući nerijetko „rubno“ u slobodi komponiranja, izražava antagonizam svijeta - ljudsku nemoć i snagu, ljepotu i ružnoću, na način rijetko viđen u posljednje vrijeme. To su opominjući artefakti vremena, ovog sada i onog koje dolazi. Odašiljači impulsa koji snažno prodiru u svijest promatrača, potičući ga barem na mentalno djelovanje, na pozitivnije i konstruktivnije razmišljanje.

A Rajićeva umjetnost i jest po svojoj naravi konstruktivna. Ustraje uvijek na formi i kompoziciji, zadržavajući afirmativan odnos prema plastičkoj organizaciji slike. Izrasta iz velike strasti za stvaranjem, ali i eksperimentiranjem. Za propitkivanjem umjetnikovih vlastitih granica, ali i granica samog likovnog izraza. Za pitanjem što slika jest, odnosno što sve može biti slikom. Podređujući se zakonu vlastite intuicije, temperamentu i darovitosti da u mnogočemu što ga okružuje prepozna potentnu umjetničku formu. Jer ispod različitih materijala i tehničkih sredstava, trajno se utvrdio izniman stvaralački proces očevidan i jedinstven u svome identitetu, a raznolik u svome sadržaju. Suptilnih i vidno promišljenih odnosa elemenata. Različitih i slobodnih da u svakom trenutku našom percepcijom budu preobraženi u nešto drugo. U samo naš komad, „naše parče slobodnog neba“.

Sanda Stanaćev Bajzek

“Onaj tko je drugačiji od mene ne osiromašuje me – on me obogaćuje. Naše jedinstvo zasnovano je na nečemu višem od nas samih – Čovjeku...”

Saint-Exupéry

 

Percepcija.

Spoznaja svijeta oko sebe.

Misaoni proces stvaranja predodžbi o našoj okolini i događajima kojima smo izloženi. Percepcija je podređena našim osjetilima, usvojenim znanjima i iskustvima, te svakom novom iskustvu daje određeni smisao. Omogućuje nam da nam da sagledamo objektivnu stvarnost na subjektivan način, različit i drugačiji od drugih.

Istoimeni ciklus radova Nikole Rajića progovara upravo o tim navedenim različitostima, različitim razmišljanjima i stavovima ali i nedostatku razumijevanja i prihvaćanja istih, nedostatku empatije i tolerancije. Radovi su to koji progovaraju apstraktnim jezikom, kako u svojoj formi, tako i u nazivu. Za razumijevanje potrebno je proniknuti dublje, u njihovu simboliku i smisao.

Slike, koje tek svojom formom podsjećaju na slike, u svojoj su izvedbi mjesto umjetnikovog eksperimenta, dekonstrukcije klasičnog medija, ispitivanja granica slike, ali i mjesto ispitivanja i preispitivanja samog sebe, svojih emocija, unutrašnjih stanja i energije koja se na površinu slike ispoljava snažno, energično, autentično, nabijeno pozitivnim nabojem prema životu i umjetnosti.

Različiti materijali koje upotrebljava dakako u sebi nose određenu simboliku. U njima je uvijek naglašena određena dualnost, ali dualnost koja koegzistira, a ne ona koja razdvaja. Novo-staro, odbačeno-prihvaćeno, hrđavo-sjajno, čitavo-potrgano, sve je to prisutno I povezano u iste cjeline. Upravo to su te različitosti o kojima umjetnik progovara na simboličnoj razini.

Promatrač je ostavljen da sagledavanjem ovih objekata, sagleda i vlastite pozicije prema ovim temama. Umjetnik tu ništa ne prejudicira, da svi dijelimo iste stavove, već nudi svoje kao rješenje prema većem jedinstvu i zajedništvu.

U svijetlu aktualne problematike, nedostatka tolerancije i opadanja univerzalnih ljudskih vrijednosti, okrenimo se umjetnosti, kao lijeku koji će nam vratiti empatiju, suosjećanje i razumijevanje.

Danijela Pavlinović