Prije nekoliko mjeseci nazvala me moja draga prijateljica s prijedlogom da ove godine odškrnemo komadić ljeta odmorom u predsezoni na nekom od otoka, dok još ne budu na vidiku tipične ljetne gužve i promenade turista.
"Zvuči super, samo da provjerim kad ono točno ove godine pada FMFS…" - uzvratim ja, znajući da je to upravo negdje u predsezoni i da tada definitivno želim ostati u Splitu i odmarati od glave do pete gledajući dobre filmove i družeći se s uvijek dobrom ekipom.
Sada, kad je Festival došao i kad je otvoren, shvatila sam da je vjerojatno upravo ušao u fazu postojanja kada nam počinje krojiti planove i da je tko zna koliko ljudi od onog sinoćnjeg prepunog ljetnog kina Bačvice svoj vikend odredilo upravo vodeći računa o početku festivala. Ne znam odakle bi se drukčije našla onolika gomila ljudi koja nestrpljivo čeka da se otvore vrata kina.
Ta ista gomila sinoć je na otvaranju prvog jubilarnog Festivala mediteranskog filma Split ispunila svaki imalo zadovoljavajuć komad prostora za sjedenje, a onda su se desetak minuta nakon 21,30, kad se napokon svaka glava smjestila tako da vidi veliko "platno", zatvorila vrata kina uz potvrdu da je otvorenje - rasprodano! Ponosni direktor festivala Alen Munitić kao i svake godine prije projekcije je zahvalio posjetiteljima na dolasku, rekao nekoliko riječi o ovogodišnjem programu te riječ prepustio pročelnici službe za kulturu i umjetnost Grada Splita Maji Munivrani koja je kratkim govorom i uz poteškoće s razglasom koje su svima bile simpatične, otvorila Festival.
Publika je za otvaranje dobila film libanonske redateljice Nadine Labaki "A gdje sad?", izvrsno djelo koje izrazito tešku tematiku sukoba između kršćana i muslimana u malom libanonskom selu, servira na tako jednostavan način uz puno humora i domišljatosti od strane žena koje pokušavaju pomiriti svoje muške suseljane uvijek spremne za krvavi sukob na dvije strane. Koliko god nas je priča nasmijala, toliko je i vrlo očito dala na znanje da smo svi jednaki, da smo svi ljudi kojima bi razlike jednih od drugih trebale biti zanimljive i poželjne, a ne stigme pojedinaca ili skupine.
Ovaj film s ovakvom porukom vjerojatno bi našem gradu došao "kao budali pleska" npr. nadolazeći petak kao uvod u događanja vikenda o kojima se ne prestaje bespotrebno polemizirati. Nakon filma smo se nastavili zbližavati jedni s drugima bez obraćanja pažnje na razlike i uz malu pomoć festivalskog šanka PROVAj te svih onih voćnih okusa skrivenih u kapljicama dobrih rakija. U pomoć je priskočio i svima već znani DJ Sero sa svojom feštom Balkanikom pa je razvaljotka do zore bila zajamčena.
Festival je inače neslužbeno počeo još u petak i to jednom inovativnom gestom zahvaljujući kojoj su svi prisutni odnijeli kući barem malo pijeska s naših dragih Bačvica. FMFS nam je darovao kino na plaži na kojoj su iz udobnosti ležaljki ili s vlastitih ručnika posjetitelji pogledali film Roberta Darenea "Goubbiah", uradak iz davne 1956. godine. Baš zbog tih odležanih godina iza njega mnogi nisu radnju ni uspjeli dobro popratiti, ali je u cjelokupni ambijent legao kao da je bio namijenjen upravo ovakvom događanju. Posebno su pažnju privukle scene nama poznatih i dragih mjesta kao što su Pučišća na Braču i cijeli podbiokovski kraj gdje je film svojevremeno sniman.
Ovako sladak početak prvog jubileja garantira i sjajan ostatak ovogodišnjeg Festivala uz mnoštvo zanimljivih naslova bilo kratkometražnih ili dugometražnih te brojne besplatne projekcije u kinoteci Zlatna vrata. O detaljima je puno više moguće saznati na fmfs.hr ili u ovogodišnjoj festivalskoj knjižici koja u formatu za džep donosi apsolutno sve informacije o događanjima na kojima biste se možda voljeli zateći za trajanja Festivala.
Nakon svega iznesenog, ali i svega doživljenog u ovih prvih pet godina, nemoguće je ne primjetiti da je ovaj Festival, pomalo već i institucija, jedina festivalska oaza koja se čvrsto drži u našem gradu i grabi naprijed malim, ali značajnim koracima. Od prve godine i njegovog početka, u Splitu je pokrenuto nekoliko festivala različitih, mahom glazbenih podloga s tendencijom da budu veliki i privuku konkretne brojke ljudi već u prvom izdanju.
Svi ti već sada umirovljeni festivali vjerojatno su napravili kratak bljesak, ali nijedan od njih se sigurno nije uvukao u tradiciju našeg grada i dao Splitu još jednu prepoznatljivost kako to iz godine u godinu skromno i vješto radi Festival mediteranskog filma Split. Sudeći po svemu, sljedeće godine bi mogla započeti i nova faza ovog Festivala i njegovog utjecaja na grad - ona kad ljudi od kuće nose svoje stolice (ili možda ležaljke, ručnike i sl.), za svaki slučaj, nek se nađe, da ne moraju pomahnitalo žuriti i pokušati ugrabiti mjesto zlata vrijedno :)
Fotoglaleriju pogledajte na Facebook stranici
