San sustipanske noći i splitska publika vole se javno

San sustipanske noći je svoje sedmo izdanje dočekao kao jedan od najiščekivanijih ljetnih događanja u Splitu i nikako nije razočarao. Prva večer je bila posvećena splitskom ditetu s riječkom adresom: Neni Belanu s Fiumens Mediteran Orchestra – sastavom koji uz standardnu Belanovu pratnju uključuje kvartet Prelude i još nekoliko glazbenika.

Posjetitelje je prvo na ulazu u Sustipan iznenadio red za ulazak koji se protezao skoro do rotora, dodatno zagušen mnoštvom osobnih automobila i taksija. I ovog puta se ponovila boljka odlazaka na koncerte u Splitu, jer svi bi željeli ući istovremeno, pa je umjesto u najavljenih 21:30 svirka počela s pola sata zakašnjenja.

Belan u Splitu ne može razočarati, velika je ljubav između ovog odličnog glazbenika i njegovih bivših sugrađana te je s prvim taktovima uspješnice Đavola Dani ljubavi većina publike ustala i ostala na nogama do zadnjih taktova Rock galame skoro tri sata kasnije.

FOTOGALERIJA SNA SUSTIPANSKE NOĆI 2018.

Gost večeri je bio Tonči Huljić koji je, prema vlastitim riječima ,,došao s ,,huljofonom'', ali bez paste''. S Belanom je izveo skladbu indikativnog naziva Žaj mi je koju mu je poslao e-mailom, a Neni se na prvo slušanje svidjela te je tako nastala ova suradnja između njih dvojice i Huljićeve Madre Badesse. Pjesma vrlo neobičnog glazbenog izražaja i nezahvalnih vokala za Belana je svoje video izdanje dobila prošli mjesec.

Prije najave ovogodišnjih izvođača, mislili smo kako nas San sustipanske noći više ne može iznenaditi, a onda je stigla vijest kako će druge večeri, na petak 13.7., nastupiti Maksim Mrvica i predstaviti svoj novi album New silk road čiju je naslovnu pjesmu skladao Tonči Huljić. Doista je teško nadmašiti veličanstvenost koncertnog klavira u ambijentu Sustipana, a lakoća kojom Mrvica dominira tim instrumentom je bila dovoljna da od cjelokupne večeri stvori glazbeno nadnaravno iskustvo.

Dojam su nešto umanjili vokali puštani s matrice tijekom izvedbi, ali je taj segment bio neznatan u usporedbi s izvedbom Hane Huljić koja, iako hvaljena vokalistica, nije bila dorasla zadatku i svojim nastupom nije dosegla rang ostatka koncerta. Time je utvrdila dojam kako klan Huljić ipak može pogriješiti jer su izvedbe Tonča i Hane bile najniže točke ovogodišnjeg SSN-a.

San sustipanske noći iz ljeta u ljeto dokazuje kako može park napuniti čak i neobičnijm koncertnim imenima, a pohvalno je što su izvođači podjednako privlačni posjetiteljima u zrelijim godinama, kao i onim mlađima. Zamjerke najviše idu prema publici kojoj se jedva suzdržavate reći ,,Smeta li vam ovaj koncert u razgovoru?'' i u, nažalost, standardno nonšalantnom kašnjenju, ali i popunjavanju prolaza između dva dijela travnjaka tako da oni koji odmah ostanu stajati smetaju ljudima koji su došli na vrijeme zauzeti svoju dekicu.

Prava je šteta i što se zadnjih godina gubi osjećaj piknik ambijenta jer su od samog početka svi na nogama, pa organizatori mogu tako potpuno maknuti dekice i pustiti veći broj karata u prodaju.